Ukorak s razvojem; korak do propasti

Ključan govornik drugog panela bio je doc. dr. sc. MarkoMilosavljević , profesor s Fakulteta društvenih znanosti  u Ljubljani koji je održao predavanje na temu  „Mediji u ekonomskoj krizi“.  Naglasio je da mediji ne izvještavaju samo o krizi već su u potpunosti njome zahvaćeni.  Osim očitog ekonomskog aspekta krize,  globalni mediji proživljavaju i tehnološke poteškoće koje utječu na kvalitetu izvještavanja  stoga Milosavljević ističe kako su novinari prisiljeni ići ukorak s ubrzanim razvojem tehnologije . 

Broj novinara se neprestano povećava dok uvjeti rada postaju sve teži. Posao novinara danas podrazumijeva nepovoljne uvjete  kao što su neutvrđeno radno vrijeme i neprestano praćenje zbivanja na lokalnoj i svjetskoj razini. Slobodno vrijeme ne postoji za uspješnog novinara, javnost ne može čekati. Osim navedenih problema, novinar mora biti pripremljen za „multitasking“, odnosno sposoban izvoditi mnogobrojne aktivnosti u isto vrijeme. Na taj način gubi se usredotočenost na pojedinačne zadatke kao i njihova vrijednost.

 Ubrzan tempo zbivanja ne ostavlja novinarima vrijeme  za analiziranje činjenica.  Istraživačko novinarstvo je djelatnost koja izumire. 

Milosavljević ističe kako je za takvu vrstu novinarstva potrebno vrijeme i novac, a to je upravo ono što si mediji ne mogu priuštiti. Nemogućnost provjere informacija odrazila se na vjerodostojnost medijskog sadržaja.  Zapošljavanje  stručnjaka sa područja ekonomije, prava ili sporta postalo je praksom . Stoga uz sve probleme kojim su opterećeni novinari postoji i stalni pritisak gubitka posla.

U drugom dijelu izlaganja, Milosavljević se usredotočio na krizu medija u regiji  gdje su svi navedeni problemi posebno izraženi, a tiču se ograničenosti tržišta i mogućnosti .O ograničenosti potencijala možda najbolje govori činjenica kako: „More people ride New York's city buses everyday then live in Slovenia“ ( U New Yorku se više ljudi vozi u autobusima nego što Slovenija ima stanovnika.“)

Novinarstvo kakvo imamo ovdje ne može se mjeriti sa snagom vodećih europskih i svjetskih medija stoga ga javnost zanemaruje. Često u ovim ograničenim mogućnostima novinari nemaju opciju pridržavati se poslovnih normi nego raditi sve u svojoj moći da bi opstali. Takvi neetični postupci rezultiraju gubitkom vjerodostojnosti što povećava mogućnost da mediji neće doživjeti završetak krize.